Goblini, CRNO NA BELO
CD SINGL
(Šabački letnji festival / SKC NS 2010)
Kratkotrajno okupljanje kultnog šabačkog punk rock sastava poslije deset godina stanke okrunjeno je novim singlom s dvije pjesme koje pokazuju kako bi Goblini zvučali da su poslije “Re:contre” nastavili s radom.
Jedna od najvećih bombi ovoga ljeta bila je vijest da se šabački Goblini nakon deset godina stanke vraćaju na scenu novim singlom i kratkom turnejom po regiji. Prava vijest, pače viješčina, za razbijanje dosadne sezone kiselih krastavaca. Odgledao sam njihov povratnički nastup u rodnom gradu koji je bio jedna od ekskluziva ovogodišnjeg Šabačkog letnjeg festivala i napustio sam ga pomiješanih osjećaja: bend je derao kao u najboljim danima, energija je frcala na sve strane, ali inzistiranje na nepotrebnim obradama nauštrb autorskih stvari taj toliko očekivani povratnički nastup svelo je na razinu festivala «Moja prva pjesma» gdje nastupaju mladi bendovi koji u nedostatku svojih pjesama izvode tuđe. I to, po pravilu, loše rade.
Međutim, što se novog singla tiče, tu je stvar mnogo bolja. Bend (Branko Golubović Golub vokal, Alen Jovanović gitara, Vladislav Kokotović bas, Saša Šetka ritam gitara i Milan Arnautović bubnjevi, dakle posljednja postava benda prije raspada) je tijekom lipnja u novosadskom studiju “Road” snimio dvije nove pjesme, “Luna” i “Kao da…”, koje su početkom kolovoza izašle na ovom singlu u zajedničkoj produkciji SKC-a Novi Sad i Šabačkog letnjeg festivala. Izlazak singla trebao je pratiti i dokumentarni film o bendu u produkciji Radio-televizije Vojvodine ali kako je ono tamo ipak Srbija, film još uvijek nije dovršen. Suradnja sa ŠLF-om nije od jučer jer oni su izdali i Golubovu proznu zbirku utisaka iz Nedojebije pod nazivom «Pisma iz Avganistana» i ako ikako možete dođite do te knjige jer zabava je zajamčena, pogotovo onima koji su kao ja imali tu «sreću» da rade u stranim organizacijama. Ne ponovilo se...
Singl otvara „Luna“, potpuno nova stvar za koju je snimljen i spot koji je premijerno prikazan prije početka njihovog nastupa na ŠLF-u a imate ga i na YouTubeu naravno kao i na bendovoj službenoj stranici. «Luna» se bavi tematikom klinaca narkomana, a navodno je inspirirana stvarnom osobom, lijepom gradskom djevojkom koju je droga «vzela». Stvar se izravno nastavlja na posljednji album benda, „Re Contra“, i pokazuje kako bi zvučali Goblini da se nisu raspali. Bend je možda malo omatorio ali osjeća se da se energija nije izgubila. "Luna" me je razvalila već na prvo slušanje jer ima bendovu prepoznatljivu crtu, žestoke gitare, čvrstu ritam sekciju, grub Golubov glas te himničan i pjevan refren s jakom porukom: "To od čega bežiš ti, to se ne leči, to se pobeđuje". Možda će se netko iznenaditi pomakom u zvuku jer neće očekivati da čuje npr. solaže, a i produkcija je bolja, čuje se da to nije zvuk iz devedesetih već iz nultih. Zanimljivo je da je tekst za "Lunu" Golub napisao nedavno dok je bio u Tbilisiju, a bend ju je «ubo» iz prve, na prvoj probi nakon ponovnog okupljanja. Kažu da su mnoge velike pjesme tako nastale, a ovo je definitivno velika pjesma. Po meni, hit godine 2010. do sada
"Kao da" nije nova stvar već im se vuče još od albuma «Re: kontra». Riječ je o pjesmi koja je nastala još dok su bili klinci ali iz nekog volšebnog razloga nije završila ni na "U magnovenju" gdje bi idealno sjela glazbeno, stilski i aranžmanski, а ni na «Re:contri» gdje se jednostavno ni је uklapala. Stvar ima lagani uvod koji podsjeća na neku skladbu sa Splitskog festivala da bi potom eksplodirala u furiozni orkestralni punk pop sa snažnom brass sekcijom i Maršalima odvrnutima do ibera. Dodajte tome tipično šlagerski ljubavni tekst («Ja volim te draga, tvoje su usne otrovne / Uuuuuu ubiću zbog tebe») i doista stječete utisak da Goblini u svom stilu obrađuju neku dalmatinsku kanconu. Fenomenalno!
Goblini su ovim singlom ljudima pokazali gdje se trenutno nalaze glazbeno. A kamo dalje rođače? Golub u listopadu ide u Pakistan na godinu dana tako da je ovaj dio priče oko Goblina završio kada odrade dogovorene nastupe. Budućnost benda je neizvjesna, nije isključeno da će, kad se Golub dovoljno približi Srbiji, odraditi još koju svirku, možda se pojavi i neka definitivna rekapitulacija bendova rada u vidu nekog best of izdanja, tko zna, ali što se nekog stalnijeg okupljanja benda tiče to je passe compose, prošlo svršeno vrijeme. Goblini su obilježili jednu epohu tijekom 90-ih i ovaj singl potvrđuje da su bili jedan od najznačajnijih punk rock bendova na prostoru bivše države (osobno smatram "U magnovenju" najboljim punk albumom ikada objavljenim na ex-YU prostorima, a Pivo, Idijoti i Patka im mogu samo gledati u leđa). Dakle, ako je ovo diskografski oproštaj od Goblina, onda su otišli onako kako su i došli - s praskom. Tako odlaze veliki...
Hadžo, sjedobradi gremlin
(www.mikrofonija.com)
